Ponovo afera “lažne riže”

riža2Riječ je o vještačkoj riži koja se uglavnom u azijskim zemljama, prije svega Kini, proizvodi od mješavine krompirovog brašna i plastične mase. Po izgledu je gotovo identična prirodnoj riži, ali kada se skuva ostaje tvrda. Još prije godinu dana svjetski mediji su objavili kako je kineska riža sorte wuchang, nazvan po istoimenom gradu, popularna zbog svog jedinstvenog ukusa, te stoga i trostruko skuplja od drugih vrsta.

Zbog toga su pojedine kompanije našle mogućnost za još većom zaradom i počele praviti lažnu, a špekuliše se da je ta opasna namirnica na tržištu Kine već četiri godine. U međuvremenu, prema pisanju medija, pokrenute su i istrage protiv fabrika koje se bave ovim nelegalnim poslom, međutim, to očigledno nije bilo dovoljno.

Godišnje se u Kini proizvede oko 800.000 tona prave “wuchang” riže, a proda deset puta više, što je bio jedan od razloga da se posumnja kako postoje i ilegalne fabrike. Ipak, to je zataškavano, sve dok se problematična namirnica nije našla i na drugim tržištima – u Indiji, Vijetnamu…

Ubrzo su se pojavili i snimci ilegalnih fabrika u Vijetnamu, gdje se čak prikazuje i cijeli proces proizvodnje. Na snimku se vidi kako radnici u specijalne mašine ubacuju nešto nalik providnim plastičnim vrećicama, a kasnije se vidi kako mljevenjem nastaje smjesa koju zatim, zbog njene strukture, lako razvlače u niti i „obogaćuju” sastojcima koji im daju izgled i ukus riže. Na kraju procesa, vreće pune „rižom” koja je gotovo identična pravoj.

Iako nema informacija da je ova vještačka riža stigla u Evropu, ova tema je posljednjih dana ponovo top vijest u medijima. Na društvenim mrežama razvila se polemika o tome da li bi bilo dobro zabraniti uvoz, a mnogi su kritikovali propise koji zasad u Americi, a planira se i u EU, ne obavezuju isticanje zemlje porijekla na proizvodu.

Potrošači to tumače kao veliku opasnost budući da neće biti u mogućnosti da sami odlučuju hoće li kupovati proizvode koji stižu iz ovog dijela svijeta. Javili se se i skeptici koji tvrde kako je plastična masa skuplja po toni od riže i da nema logike ni računice u tome da neko pravi lažnu rižu.

Nakon što su pojedini mediji prozvali proizvođače u Vijetnamu objavljena je i statistika koja pokazuje kako ovaj jedan od najvećih proizvođača riže u svijetu ima toliko ove žitarice da je jeftina i da se čak daje u dobrotvorne svrhe, pa su lopticu prebacili u Kinu, koja ga, kako kažu, nema dovoljno.

Tamo se u nedostatku riže uzgaja i tzv. superiža – hibrid koji ima daleko veći prinos, traži manje vode i zaštite, a u prednosti je u odnosu na GMO. Ona je mješavina oko 250 sorti riže i hibrida i prilagođena je ekološkim uslovima uzgajanja. Prema poslednjim podacima sije se na više od 60 posto površina u Kini i iz godine u godinu obara rekorde u proizvodnji.

Ne čudi, jer Kini je godišnje potrebno 500 miliona tona riže da bi zadovoljila samo domaće potrebe.

Riža je jedna od najstarijih poljoprivrednih kultura, a u našim krajevima i nije toliko omiljena. U svijetu je i dalje osnovna namirnica za čak polovinu svjetske populacije i 60 posto kineske. Kod nas se u ishrani, prema nekim statističkim podacima, koristi tek tri kilograma godišnje po stanovniku, što je otprilike na nivou drugih evropskih zemalja.

U prodaji je pretežno zastupljena bijela riža, što je zapravo oljušteno zrno (bez ljuske i klice). Nakon takvog tehnološkog postupka, riža je dosta osiromašena jer gubi vitamine i minerale. Ona je obično polirana zbog privlačnijeg izgleda, a u cijelom ovom procesu gubi se više od 90 posto sadržaja vitamina B1.

Na prostorima regije najpopularnija je makedonsko – kočanska, ali ima i italijanske, koji imaju najsavremeniju proizvodnju u svijetu, ali i mađarske, bugarske i iz Vijetnama.

U Srbiji je npr. 2013. godine na tržištu pronađena vijetnamska riža u kojoj su pronađene silikonske kuglice za koje je uvoznik imao sve potvrde o zdravstvenoj ispravnosti. Poljoprivredna inspekcija je nakon kontrole zabranila promet spornog proizvoda, ali sličnih analiza skoro nije bilo.

Paralelno sa pričom o lažnoj riži pojavili su se i savjeti kako kupci mogu provjeriti da li je riža prava. Tako se savjetuje da se u čašu vode sipa kašika sirove riže. Ako potone, jestiva je, ako pluta na površini, kažu nije.

Test se može napraviti i vatrom, tako što bi vještačka riža trebalo da ima karakterističan miris spaljene plastike. Još jedna metoda kojom se može provjeriti kvalitet ove namirnice je da se stavi u mlin i usitni. Ako je prah bijel, riža je dobra, a ako je žućkast, trebalo bi je baciti. Na riži koja se ostavi u zatvorenoj posudi na toplom mjestu, ukoliko je prava, za nekoliko dana se pojavi pljesan, dok to nije slučaj sa vještačkom.

Izvor : www.agrobiz.hr

(broj pregleda: 34)

Pin It

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *