Obračun sa „besplatnim jahačima“

Ne možemo koristiti novac poreskih obveznika na način da je cilj samo dobiti subvenciju.

Ne možemo koristiti novac poreskih obveznika na način da je cilj samo dobiti subvenciju.

CRNA GORA, PODGORICA: -“Ne možemo koristiti novac poreskih obveznika na način da je cilj samo dobiti subvenciju. Poljoprivredni proizvođači su se grabili oko subvencija, zanemarujući pri tom kvalitet, cijenu, troškove proizvodnje… To ni jedan normalan ministar poljoprivrede ne može da podrži, to više nije moglo da bude održivo”, kaže za Pobjedu ministar Petar Ivanović

                         RURALPORTAL prenosi intervju koji je objavljen u dnevnom listu POBJEDA 11.11.2013.:

Ako bi neko pravio rang-listu najuspješnijih, ali najmanje omiljenih ministara u Vladi Crne Gore koja ovih dana odrađuje prvu godinu svog mandata, svakako bi u samom vrhu bio prof. dr Petar Ivanović, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja. Brojevi kojima se mjere rezultati njegovog ministarskog angažmana u minuloj godini ubjedljivo su na njegovoj strani, ali istovremeno, nije bilo više primjedbi, otvorenih konfrontacija, pa i optužbi na njegov rad baš od ljudi iz njegovog „resora“.

To je bio povod da gospodina Ivanovića pitamo, a on je spremno i otvoreno odgovorio na sva pitanja vezana za njegov „imidž“ najmanje omiljenog ministra…

POBJEDA: Prvu godinu vašeg ministarskog angažovanja obilježili su, pored ostalog, i nesporazumi sa mljekarima. O čemu je riječ?

IVANOVIĆ: Nijesam ja pretjerano ponosan ni srećan što sam bio u pravu, a što jedan dio proizvođača mlijeka nije. Nijesam srećan zbog toga jer mislim da tu postoje nataložene zablude iz ranijeg perioda kako upravljati subvencijama. Ne možemo koristiti novac poreskih obveznika na način da je cilj samo dobiti subvenciju. Sve se podređuje subvenciji kao vrhovnom cilju, a zanemaruje se proizvodnja. To ni jedan normalan ministar poljoprivrede ne može da podrži. Cilj je proizvodnja, a subvencije treba da budu samo u funkciji podsticaja te proizvodnje. Uostalom, rezultat takvog mog zalaganja je očigledan već u ovoj godini – otkupljeno je 2,5 miliona litara mlijeka više nego lani!

POBJEDA: Pa zar nije i do sada bilo tako?

IVANOVIĆ: Meni se čini da je ranije u crnogorskoj poljoprivredi bilo nekih sektora gdje su se stvari potpuno okrenule naopako. Poljoprivredni proizvođači su se grabili oko subvencija, zanemarujući pri tom kvalitet, cijenu, troškove proizvodnje…

To više nije moglo da bude održivo. Tako da, htio ne htio, ja sam morao da uđem u jednu vrstu obračuna. I sam način komunikacije na početku ukazivao je da su, izgleda, tu postojala određena udruženja i pojedinci koji su se navikli na ne tako male subvencije i neke prinadležnosti za razne njihove inicijative.  Mislili su da će takav način komunikacije nastaviti i sa mnom.

A ja sam, međutim, želio da imam istu komunikaciju sa svim poljoprivrednim proizvođačima, da sve tretiram na podjednak način, da primjenjujem ono što su važeća pravila i da zajedno napravimo jasnu strategiju i odredimo šta je to što ima prioritet u Crnoj Gori.

POBJEDA: Ko je izašao kao pobjednik iz te priče?

IVANOVIĆ: Nije tu više u pitanju neka „borba“, niti da li je jedna ili druga strana u pravu ili ne, nego se radi o sukobu dva različita koncepta. Moj koncept je definisanje prioriteta sa jasnim ciljevima politike i da se, korak po korak, svakoga dana približavamo tim ciljevima. A bojim se da je strategija pojedinih poljoprivrednih proizvođača potpuno suprotna i da se ona bazira na principu – uzeti što više iz državne kase, zagrabiti koliko je moguće više kroz subvencije, a za efekte niko da ne pita.

Petar-Ivanovic-intervju-0612-2013-Bojana-Cupic-005-300x266

POBJEDA: Da li vam zbog tog stava prigovaraju da uvodite neoliberalni ekonomski koncept u crnogorsku poljoprivredu?

IVANOVIĆ: Nezavisno od toga što mi mislili o tržištu, o neoliberalizmu ili o ulozi države, hajde da pogledamo činjenice i odgovorimo na neka pitanja. Prvo, da li je opredjeljenje Crne Gore da postane članica EU? Jeste i ja  nijesam sreo ni jednog poljoprivrednog proizvođača koji je rekao da je protiv toga. Drugo, šta znači to članstvo u Evriopskoj uniji? Znači da više nema granica i da postoji samo jedno tržište koje se zove tržište EU, a mi postajemo samo jedanmalisegment tog tržišta. Treće, šta se dešava ukoliko na takvom tržištu nudimo proizvode koji su skupi i koji su nekvalitetni? Naravno, da to niko neće da kupuje. I četvrto, ako namjeravamo da prodajemo takve proizvode kakva je budućnost naše poljoprivrede? Nikakva!

Dakle, ja ne mogu ići po Crnoj Gori, tapšati poljoprivredne proizvoiđače po ramenu i govoriti im kako su super i sjajni, ako vidim da imaju visoke troškove proizvodnje, ako vidim da njihovi proizvodi nijesu konkurentni, ako vidim koliko se izvozi i šta se sve uvozi. Ne, jer tu moramo napraviti značajne, da ne kažem radikalne promjene.

POBJEDA: I zbog toga nijeste baš omiljen ministar…

IVANOVIĆ: Znam da ne mogu biti simpatičan mnogim poljoprivrednim proizvođačima i znam da će me najmanje voljeti oni koji najmanje rade, koji su najmanje spremni da prihvate takve promjene i ja sam spreman sa tim da se nosim.

Ali ponavljam: Ono što će se neminovno desiti u crnogorskoj poljoprivredi je jedna vrsta promjene i zaokreta. Sada se trudim da otvorim šanse svima koji žele da rade, da koriste ono što su prednosti i nauke, i tehnologije, i moderne organizacije, da bi njihovi troškovi bili manji, a kvalitet proizvoda veći. Upravo zato da bi te proizvode mogli da prodaju i van Crne Gore, na onom velikom tržištu o kojem sam govorio. Samo na taj način će ta poljoprivredna proizvodnja biti dugoročno održiva. Znači, možemo da diskutujemo koliko god želite za i protiv neoliberalizma, ali ne možemo promijeniti činjenicu da, ako ne smanjimo troškove i ne poboljšamo kvalitet, naša poljoprivreda jednostavno nije održiva na duži rok.

POBJEDA: Na negodovanje je naišla i vaša izjava u vezi sa oporezivanjem poljoprivrednih proizvođača. Kako to komentartišete?

IVANOVIĆ: U ekonomiji postoji nešto što se zove problem „besplatnog jahanja“. Ko su ti „besplatni jahači“? To su oni koji ne daju ništa ili daju malo, a dobijaju mnogo. To neko treba da plati. Naravno, ne kažem ja da poljoprivreda treba da daje više nego što uzima, odnosno dobija, ali ne možemo tolerisati situaciju gdje značajan dio poljoprivrednih proizvođača ne plaća ništa državi, a istovremeno su u prvim redovima kada treba dobiti što je moguće više od države. Mora se tu napraviti neki red.

POBJEDA: Priznaćete da ipak ima nekih nelogičnosti u poreskom sistemu…

IVANOVIĆ: Ako su porezi previsoki, hajde da vidimo šta se dešava a sa poreskom politikom i da te poreze smanjimo. Ako postoje neke druge barijere za poljoprivredne proizvođače, dajte da ih uklanjamo. Ali moramo zavesti red da svi igramo po istim pravilima. Opet se vraćam na EU:  ako to ne uradimo sada, sigurno ćemo morati ulaskom u Uniju.

POBJEDA: Dakle, ostajete pri stavu da se porezi moraju plaćati…

IVANOVIĆ: Tako je, ali da ne mislite da se ja samo zalažem za plaćanje poreza, moram reći da sam zapravo, u međuvremenu, mnogo više pomogao poljoprivrednim proizvođačima da plate manji porez. Podsjetiću vas samo na odluku Vlade da se poljoprivredni proizvođači oslobode plaćanja akcize na gorivo. Taj sistem već normalno funkcioniše, poljoprivredni proizvođači se obraćaju Ministarstvu, mi autorizujemo one količine goriva koje po standardima pripadaju za određeni vid poljoprivredne proizvodnje i oni ne plaćaju akcize na gorivo. Ali red je da plate porez na imovinu, red je da plate PDV, red je da plate poreze koji su vezani za obavljanje njihove djelatnosti… Jedan od razloga zbog kojih se zalažem da se porez plaća je i konačno definisanje radnog i socijalnog statusa naših poljoprivrednih proizvođača.

POBJEDA: Ali poljoprivredni proizvođači se žale da nemaju odakle da plate te poreze…

IVANOVIĆ: Znate kako, u biznis planovima koje smo ovdje dobijali radi odobravanja raznih kredita, svuda su navedene ne tako male stope profita. Pa ti isti poljoprivredni proizvođači koji se bave proizvodnjom mlijeka i koji su se konfrontirali sa mnom su u svojim biznis planovima iskazivali profitne stope od 18 do 20 odsto. Na osnovu toga su dobijali kredite. Na osnovu toga su učestvovali u MIDAS projektima. A sad odjednom – nema ništa. Negdje tu postoji problem i zato hoću da zavedem red….

POBJEDA: Sljedeća primjedba na vaš rad je da nedovoljno štitite domaće poljoprivredne proizvođače od uvoznika. Kako to komentarišete?

IVANOVIĆ: Činjenica je da se povremeno dešavaju neke neregularne stvari koje su posljedica uvoza proizvoda sa damping cijenama. Iako smo mi otvoreno tržište, tu je već drugačija situacija. To nije normalna tržišna situacija, ali mi  imamo mehanizam koji je zakonom predviđen, a u skladu je i sa pravilima Svjetske trgovinske organizacije, i primjenjujemo tu mjeru privremene zabrane uvoza da bismo stabilizovali naše tržište.

Nije dozvoljeno da se zabranjuje uvoz regularnih proizvoda, po regularnim cijenama, ali ako tu postoji drastično odstupanje onda možemo i primijenjumo ove mjere. I ovom prilikom pozivam sve poljoprivredne proizvođače da dokumentovano ukažu na neku takvu pojavu, kada neki uvozni proizvod po nenormalno niskim cijenam preplavi crnogorsko tržište. Ministarstvo će u takvim slučajevima svakako energično reagovati.

POBJEDA: Zašto onda mnogi tvrde da je crnogorsko tržište poljoprivrednih proizvoda suviše otvoreno, slobodno?

IVANOVIĆ: Nema osnova za takve tvrdnje. Dakle, nije nama cilj da potpuno otvorimo granice, da dozvolimo da se po neregularnim, damping cijenama prodaju razni proizvodi na našem tržištu i da time uništimo ono što smo dugo, godinama stvarali. Ali, moram naglasiti, isto tako nam nije cilj da kroz subvencije utičemo na spor razvoj domaće poljoprivrede, da naši poljoprivredni proizvođači proizvode skupu i nedovoljno kvalitetnu robu, koja će i kao takva biti monopolisana i zaštićena na domaćem tržištu. Poželjna je zdrava, tržišna konkurencija, jer naš je cilj da u perspektivi, u vremenu koje dolazi, i naši poljoprivredni proizvođači mogu biti konkurentni, ne samo na crnogorskom, već i na evropskom tržištu.

Ciljevi i rezultati

POBJEDA: Šta ste definisali kao osnovne ciljeve vašeg ministarskog angažovanja u oblasti poljoprivrede?

IVANOVIĆ: Tri stvari: rast zaposlenosti, povećanje proizvodnje i smanjenje uvoza, a ako bude moguće i supstitucija uvoza izvozom.

POBJEDA: Kako ste krenuli u realizaciju tih ciljeva u ovoj prvoj godini vašeg mandata?

IVANOVIĆ: Kada je u pitanju povećanje zaposlenosti, tokom ove godine išli smo u dva pravca. Jedan je uključivanje Ministarstva u pokretanje proizvodnje u onim preduzećima koja su se nalazila u stečaju, a drugi pravac je zapošljavanje kroz nove projekte koji su obuhvaćeni tzv. programom MIDAS-a. Velika je razlika između ova dva pristupa, ali u suštini htjeli smo da pronađemo investitore koji će oživjeti proizvodnju i zaposliti ljude.

POBJEDA: Jeste li uspjeli u toj namjeri?

IVANOVIĆ: Moj utisak je da smo u tome uspjeli. Podsjetiću da smo u Nikšiću kroz aktiviranje nekadašnje gradske pekare uspjeli da zaposlimo više od 60 ljudi. Tamo sad imamo redovnu i, usudio bih se reći, kvalitetnu proizvodnju hljeba, a to je istovremeno doprinijelo obaranju cijene hljeba u Crnoj Gori, pa je cijena vekne hljeba sa 70 pala na 50 centi.

U mljekari „Zora“ u Beranama takođe je pokrenuta proizvodnja mlijeka, surutke i sira sa tendencijom daljeg povećanja. Redovno se otkupljuje više od devet tona mlijeka i, kao što vidite, niko više ne pominuje mljekaru „Zora“ kao neki problem.

U Kolašinu je pokrenuta proizvodnja u „Vektra Nordu“, nekadašnjoj impregnaciji. Tamo sada radi 27 ljudi i svakoga dana se obradi 30 kubnih metara drveta i izveze iz Crne Gore za poznatog kupca, poštujući sve procedure koje su na snazi u Crnoj Gori.

U Kompaniji  „Vektra Jakić“ u Pljevljima uspjeli smo da kroz proceduru stečaja otvorimo prostor za 35 ljudi koji su pokrenuli balvanište i dvije proizvodne linije. Sve te firme su za nas jako važne zbog toga što se i u oblasti drvoprerade i u oblasti mljekarstva uočavaju neke prve naznake da tu možemo dalje dizati proizvodnju.

POBJEDA: A kad je u pitanju osnovna poljoprivredna proizvodnja?

IVANOVIĆ: Na drugoj strani, dakle, kada govorimo o MIDAS-u, on je važan zbog toga što generalno utiče na razvoj poljoprivrede, na povećanje površina pod zasadima, povećanje broja farmi… Kroz taj projekat uspijevamo da prebacimo jedan dio bespovratnih sredstava našim poljoprivrednicima da bi ih ojačali, kako bi postali konkurentniji, spremniji. Ne radi se samo o tome da rade više, nego da to što oni naprave mogu lakše da prodaju na tržištu, primjenjujući novu tehnologiju, mehanizaciju, opremu, nova iskustva koja stiču.

POBJEDA: Šta kažu konkretni podaci?

IVANOVIĆ: Pa povećali smo površine pod zasadima ove godine. U okolini Podgorice bilježimo povećanje tih površina za 270 odsto u odnosu na prethodnu godinu, što se već odrazilo kroz veći otkup i veću preradu žita. Slična situacija je i u Pljevljima, kao i u okolini Danilovgrada.

Kada je u pitanju stočni fond, uspjeli smo da kroz MIDAS projekat povećamo broj koza, ovaca i govedi, što je takođe rezultiralo rastom proizvodnje i preradete. Sve te stvari su međusobno povezane i već se vidi koliko povećanje jedne karike ima lančani efekat i na ostale proizvodne linije u poljoprivredi.

POBJEDA: A kad je riječ o balansiranju uvoza i izvoza?

IVANOVIĆ: Mislim da je bilo nerealno odmah u prvoj godini očekivati značajnije pomake kad je riječ o uvozu i izvozu poljoprivrednih proizvoda, ali ostavimo da vidimo šta će Monstat tu zabilježiti do kraja godine.

Izvještaji za devet mjeseci ukazuju na blage pozitivne pomake, koji se mjere sa oko 1,8 do dva odsto povećanja izvoza i nekih 2,5 odsto većeg otkupa u odnosu na prošlu godinu.

Otkupne paralele

POBJEDA: Prigovaraju vam i da ostajete „gluvi“ na zahtjeve da država otkupljuje tržišne viškove poljoprivrednih proizvoda. Kako odgovarate na te prigovore?

IVANOVIĆ: To je veoma osjetljivo pitanje kada je riječ o poljoprivredi. Ja sam toga svjestan, ali dopustite samo jednu paralelu. Mi možemo da donesemo kakve god želite odluke, možemo da, na primjer, donesemo odluku da će svaki primjerak vaše Pobjede koji se odštampa svakoga dana, a ne proda se na tržištu, država otkupiti. Ja sam siguran da bi ministar kulture u tom slučaju bio zadovoljan, a pretpostavljam i vi u Pobjedi. Ali šta bi se dogodilo? Iz mjeseca u mjesec vi biste imali sve manje interesa da se borite za kupce, za vaše čitaoce, jer bi vam bilo lakše da se naslanjate na državu, dok vam država na kraju ne bi otkupila sve primjerke.

Isto je i sa poljoprivredom. Ako stalno razvijate tu naviku, taj mentalitet da je država uvijek tu i da će ono što ne prodamo na tržištu država otkupiti, onda mi nemamo normalne ekonomske odnose. Jer će se ljudi sve manje boriti za tržište i kupce, a sve će biti duži redovi ispred vrata Ministarstva finansija koje iz budžeta treba da to plati. Ali onda moramo da povećavamo poreze kako bi se državni budžet dopunio za ove izdatke. Tako se sav sistem pretvara u besmisao.

Razgovarao: Goran Popović

Izvor: www.pobjeda.me

(broj pregleda: 447)

Pin It

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *