Neiskorišćeni resursi ruralnog područja Crne Gore

"Sa malo više preduzetničkog duha i puno aktivnosti može se mnogo toga stvoriti. "

“Sa malo više preduzetničkog duha i puno aktivnosti može se mnogo toga stvoriti. “

CRNA GORA, NIKŠIĆ, Selo BRŠNO: –Ruralni razvoj u našoj državi je knjiga koja je tek otvorena a treba je isčitati do kraja i dopisati nove stranice sa našim specifičnostima. Tu knjigu treba da čitaju i osobe u lokalnim upravama i republičkim institucijama”.

-Neznam da li je koja opština bogata drenjinama kao nikšićka. Ogromni žuti cvijet krajem februara i u martu prekrije nikšićku Župu, Bršno, Gornje Polje, okolinu Slanog i Krupca, Viluse, Velimlje i mnoga druga sela i krajeve. Hiljade i hiljade drenova su u žbunju i u nepristupačnom mjestu i nema niko da oko njih očisti i na jesen pokupi božansko voće a da vrijedne domaćice od zrelih plodova naprave zimnicu za svoju familiju.

Poznato mi je da ima domaćinstava koja na svom imanju imaju po 200-300 stabala drenova a ima i onih koji imaju i po 1000 voćaka. Kad bi ova domaćinstva pokupila i preradila sve drenjine sa svog posjeda ja tvrdim da bi sto domaćinstava iz naše opštine moglo da živi od drenjina. A koliko je takvih u Crnoj Gori?

Slična je stvar i sa drugim  šumskim voćem : borovnice, maline, kupine, divljeg nara, kestena, ljekovitog bilja i slično.

Prije 1990. godine na području nikšićke opštine, Šavnika i Plužina bilo je tridesetak otkupnih punktova ljekobilja. Otkupljivala se: lipa, žalfija, kantarion, hajdučka trava, planinska ljubičica, zova, za pečurke i da ne pričamo i slično, a fabrika u Risnu je radila punom parom. Sada nema ni fabrike ni otkupnih mjesta. Pojavi se poneki odkupljivač bez standardnih cijena koji ucjenjuje berače. Ljekobilje sa ovih ekoloških prostora treba koristiti a ne zatvarati pogone. Ima li u Ministarstvu poljoprivrede i rurarnog razvoja i u Privrednoj komori komisija koje se bave ovim pitanjima, ili su to samo komisije na papiru?

Sa malo više preduzetničkog duha i puno aktivnosti može se mnogo toga stvoriti.

Dragica i Slobodan Bato Mirjačić na jednoj od održenih manifestacija “Dani drenjina”

POMOĆ DRŽAVE

Često se ministri, pomoćnici, savjetnici i drugi čuju sa tezom da podrške i para ima. Sada je angažovan veliki broj inženjera poljoprivredne struke što je za svaku pohvalu. Ja se pitam gdje su oni sada? Jesu li po natrpanim kancelarijama i šta rade? Je li to pravo mjesto za sticanje znanja? Moj odgovor je Ne. Mnogi uspješni domaćini i entuzijasti bi uzeli povoljne kredite, grantove i sl. Poznato mi je da je Danska vlada odobrila značajna sredstva i da veliki dio tih sredstava neće biti iskorišćen. Program MIDAS je veoma povoljan, ali sredstva se dobijaju na kraju. Za sve ovo potrebna je ogromna papirologija koja i najupornije obeshrabri. Veliki broj dana treba da izgube lutajući praveći projekte i prikupljajući papire. A šta rade pripravnici? Zar ne bi bilo dobro da im pomognu? Zar ne bi trebalo da su na usluzi onima koji zbog obaveza na imanju, ili oko stoke nemaju kad „da se za oko dohvate“. Sa druge strane te osobe ne znaju pisati projekte i zahtjeve a često i ne znaju da ima takvih mogućnosti da uz povoljne kredite, grontove, subvencije mogu početi ili proširiti svoj biznis.

Nedostatak sredstava za otpočinjanje sopstvenog biznisa je posebna priča. Mnogi projekti odobravaju sredstva tek kad se program završi. Većina potencijalnih kandidata za pokretanje biznisa slično reaguje a sa čim da radim, da imam para ja ne bih tražio kredite i pomoć. Izgleda da podršku dobijaju oni koji imaju ili kako je govorio  Sula Radov „kome je bog dao, dao sam mu i ja“.

sertifikat drenjinaPOZITIVNIH POMAKA IMA POMALO

U prethodnih pet godina siguran sam da je veliki broj domaćinstava počeo da krči oko svojih drenova, da pravi pozide oko njih i sl. U toku sam da su stotine i stotine kalemljenih drenova iz Novog Sada zasađeni u Nikšiću, Pljevljima, Bijelom Polju, Podgorici i Cetinju. Takođe mi je poznato da se uvozi veliki broj sadnica drijena sijanca i da su počeli ljudi u Nikšiću da proizvode sadnice drijena.

Ja ne mogu da se žalim da o mojoj aktivnosti i moje porodice nije bilo dosta u sredstvima javnog informisanja, naprotiv. Zadovoljan sam sa širenjem pozitivne priče o drenjinama i drugim bogom datim plodovima prirode. Treba još više i više, kako bi se uticalo na mlađe generacije da posla ima mnogo više u prirodi i ispod vedrog neba nego po kancelarijama. A tu se nađe čovjek svoj na svome, svoj gazda, sam sebi direktor. Sa malo više preduzetničkog duha i puno aktivnosti može se mnogo toga stvoriti. Ruralni razvoj u našoj državi je knjiga koja je tek otvorena a treba je isčitati do kraja i dopisati nove stranice sa našim specifičnostima. Tu knjigu treba da čitaju i osobe u lokalnim upravama i republičkim institucijama. Čini mi se da smo svi na početku, ali državne institucije ne smiju da kasne. One bi trebale da krče puteve prema ogromnim kapacitetima ruralnih područja.

Ja i moja supruga Dragica uz pomoć djece i velikog broja prijatelja i rodbine uspijevamo da svake godine skupimo 2-3 hiljade kilograma zrelih plodova. Prerađene proizvode uspijevamo nekako da plasiramo i prodamo po raznim sajmovima Crne Gore, ali se mnogo više proda privatnim vezama. Mahom se dešava ko jednom kupi traži nas ponovo a to je najbolja prodaja i preporuka komšijama i bližnjima. Moralo bi da ima u Crnoj Gori bar jedna prodavnica za prodaju organskih proizvoda. Poznato mi je da „Danida“ (Danski savjet) pokrenula tu ideju, a njihova je velika zasluga što su se takvi proizvodi nosili na Poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu i nedavno u Dubrovniku.

Na „Danima drenjina“ u Nikšiću redovno se može dobro zaraditi i od prodaje drenjina u svježem stanju. Ove godine krupne i zrele drenjine prodavale su se od 1,20 do 1,50 eura. Odličan je primjer domaćice Kostić iz Župe Nikšićke. Nadam se da su pune kante domaćice iz Župe vrijedne domaćice iz Nikšića preradile u stotine tegla džemova, sokova i drugih kvalitetnih proizvoda od drenjina.

Na „Danima drenjina“ u Nikšiću redovno se može dobro zaraditi i od prodaje drenjina u svježem stanju.

Na „Danima drenjina“ u Nikšiću redovno se može dobro zaraditi i od prodaje drenjina u svježem stanju.

Poslednjih godina u nikšićkom kraju ljeti su velike suše koje desetkuju rod drenjina. Po sto dana kiše nema pa i otporna drenjina opada. Njoj ne treba puno pažnje ali po nekoliko lama vode dobro bi joj došle. Ne bi bilo sgorega ni u rano proljeće prosuti po jedna kolica stajskog đubriva ispod odraslog drijena pa će plodovi biti krupniji i zdraviji.

 

Za Rural Portal piše: Slobodan Bato Mirjačić, „Dani drenjina“ 03.04.2013.

(broj pregleda: 1374)

Pin It

One thought on “Neiskorišćeni resursi ruralnog područja Crne Gore

  1. Bozo Brajkovic 04/09/2013 at 10:14 - Reply

    Ovo su najzdraviji vocarski proizvodi koji se spravljaju na nasem selu.Svaka cast Mirjacicima sto su pokazali i drugima put kojim se mogu valorizovati prirodni resursi koji su ,nazalost,pali u zaborav.Proizvodi od drenjina su ,uz to,ljekoviti pa eto razlog vise da drzava pomogne podizanje takvih plantaza.Pozdrav za Mirjacice i ruralportal.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *