EU želi da reguliše kultivaciju svog voća i povrća

Tokom zadnjih par decenija postali smo svjedoci masovnog gubitka genetičke raznovrsnosti, industrijalizacija poljoprivrede stvorila je ogromne ekološke probleme, dok je agro-hemijska industrija nastavila dominirati nad tržištem sjemena

Tokom zadnjih par decenija postali smo svjedoci masovnog gubitka genetičke raznovrsnosti, industrijalizacija poljoprivrede stvorila je ogromne ekološke probleme, dok je agro-hemijska industrija nastavila dominirati nad tržištem sjemena

EU, BRISEL: -Regulativa za marketing reproduktivnog biljnog materijala naći će se pred članovima Evropske komisije 6. maja 2013. godine. Evropska komisija želi u buduće nametnuti poljoprivrednicima i povrtarima upotrebu standardizovanog sjemena. Stare i rijetke sorte imaju malu vjerovatnoću da će biti odobrene, a njihova kultivacija biti će kažnjiva zakonom – čak i kada se bilje sadi na privatnom zemljištu.

Evropska komisija radi reviziju Evropske trgovine sjemenom u vidu nove regulative. Odluka Evropskog suda iz 2012. godine dozvoljava da poljoprivrednici mogu prodavati samo autorizovano sjeme. Do sada, stare i rijetke vrste koje su se uzgajale u malim količinama bile su izuzete iz ovih pravila. No, nova će regulacija onemogućiti malim poljoprivrednicima ili privatnim osobama da u budućnosti distribuiraju vlastito sjeme.

Austrijske ekološke organizacije tvrde da će tako mnoge vrste konvencionalnog povrća i žitarica nestati iz kultivacijeRegistracija svih sorti postaje obavezna i dovodi do kompletne unifikacije. Mali će poljoprivrednici biti prisiljeni da zadovoljavaju nepregledne birokratske i finansijske prepreke ne bi li registrovali svoje varijetete sjemena. Ekolozi se boje žestoke službene kontrole koja će rezultirati velikim kaznama za one koji uzgajaju ne-registrovane varijetete biljaka.

Potrošači će imati sve manje slobode izbora, manje raznolikosti hrane, manje boja i ukusa, i manje nutritivne vrijednosti voća i povrća na svojim tanjirima. Svim potrošačima bi trebalo biti dostupno svo biljno sjeme, a posebno ono koje je prilagođeno lokalnom uzgoju. Lokalno voće i povrće tretira se s manje pesticida i đubriva, zahtijeva manje vode i tako smanjuje zagađenje životne sredine. Ko će imati koristi ako nestanu rijetke i lokalne sorte bilja? Ko će imati koristi od normizacije sjemena? Samo one grupe koje već posjeduju glavninu tržišta sjemenom. Cilj velikih multinacionalnih kompanija je kontrola nad cjelokupnom proizvodnjom hrane.

Evropska komisija će predati nacrt regulative Evropskom Parlamentu 06. maja 2013. godine, a Parlamentarci će podići svoje ruke. Evropski građani, kojima se i Hrvatska uskoro pridružuje, najvjerojatnije ne znaju puno o ovoj fundamentalnoj odluci koja će biti izglasana u Parlamentu. Da li ste čuli nešto o regulaciji trgovine biljnim sjemenjem na dnevnicima velikih televizijskih kuća? Vjerovatno ne.

Nacrt regulacije reflektuje potrebe industrije, a ne pojedinaca. Regulacija zahtijeva registraciju biljnih varijeteta i certifikaciju pojedinih lotova proizvodnje propagandnog materijala – sjemenja. Da bi se registrovao u službenom katalogu, varijetet treba biti određen (Distinct), visokim stepenom jednolikosti (Uniform) i stabilan (Stable). Engl. skraćenica ovih karakteristika je DUS. U nekim slučajevima, većinom za agrikulturne biljke, treba zadovoljavati kriterijume “vrijednosti za kultivaciju i upotrebu” (Value for Cultivation and Use – VCU). Ove se karakteristike testiraju kroz uzorkovanje na polju, laboratorijske analize i upoređivanjem sa već postojećim registrovanim varijetetima.

Šta će Majka Priroda reći na tačno određene, jednolične i stabilne biljne varijetete? Ni jedna kultivirana, a ni “divlja” biljka neće pobjeći prirodnim zakonima Evolucije, a tako ni ovo vještačko i birokratsko katalogizovanje. Živi organizmi nikada neće biti tačno određeni i jednolični, a neće biti niti stabilni jer se prilagođavaju uslovima u kojima žive i jer se tako razvijaju. Zašto se u prodaji smiju naći samo određeni, jednolični i stabilni organizmi, i zašto bismo tim činom ugrozili postojeći spektar biološke raznolikosti?

Testovi određenosti, jednolikosti i stabilnosti (DUS) su namijenjeni razvrstavanju biljaka kako bi se na osnovu tih karakteristika dobio sertifikat o biljnom varijetetu ili privatno ekskluzivno pravo na biljni varijetet. Moderni biljni varijeteti su genetički veoma slični zbog zajedničke genealogije, i tada postaje lako ostvarivo privatno pravo vlasništva. Bilo bi jako teško dokazati ko je vlasnik varijeteta kada bi varijetet bio vrlo homogen (različit).

Testovi određenosti, jednolikosti i stabilnosti (DUS) se provode u intenzivnoj poljoprivredi u uslovima gdje se mogu uporediti s industrijskim sjemenjem dobijenog intenzivnim uzgojem. Stoga je proces registracije diskriminacija prema manjim poljoprivrednicima, a pogoduje samo velikim sistemima.

Istorijski gledano, sistem sertifikacije uveden je dvadesetih godina prošlog stoljeća s ciljem poboljšanja transparentnosti i kvaliteta biljnog sjemenja na tržištu. Registracija je u početku bila proizvoljna, ali je preuređena u legalnu obvezu sredinom prošlog stoljeća u ratnim uslovima kako bi se forsirala agrikulturna produktivnost. Cjelokupan je proces usko povezan s fašističkom ideologijom odvajanja “čistog i vrijednog” od “inferiornog” materijala, npr. u njemačkom Trećem Reich-u. Obavezna zakonska registracija se kasnije proširila u svrhu podsticanja modernizacije i industrijalizacije poljoprivrede istovremeno štiteći interese agro-industrije.

Tokom zadnjih par decenija postali smo svjedoci masovnog gubitka genetičke raznovrsnosti, industrijalizacija poljoprivrede stvorila je ogromne ekološke probleme, dok je agro-hemijska industrija nastavila dominirati nad tržištem sjemena – stoga regulativa za marketing reproduktivnog biljnog materijala nastavlja isti destruktivni pristup prema izvorima hrane. Sistem obavezne registracije i sertifikacije će biti još više totalitaristički, restriktivniji i regulisan do najsitnijih detalja – kakav nije bio u prošlosti. I naravno, malo je mehanizama zaštite ostalo u rukama država članica EU koje sada neće moći osigurati suverenitet hrane na vlastitoj teritoriji. Vrtlari, mali poljoprivrednici, seljaci, farmeri – svi oni koji žele sačuvati biljno sjeme sa svojih posjeda i koji će ga razmjenjivati baviti će se protivzakonitim radnjama!

Izvor: Nutricionizam.com,

Foto: RGBStock.com

(broj pregleda: 570)

Pin It

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *