“CUCKA JEKA” – ruralni turizam ili otpor urbanizaciji!

kobilji10 CRNA GORA, CETINJE, KOBILJI DO: -Ja znam da nema po Evropi više ni jednog kvadratnog metra zemljišta a da nije urabanizovano, e zato kažem da ono od prirode moramo da čuvamo i pazimo i tim raritetom ćemo privući veliku pažnju onih drugih koji su poklekli urbanizaciji…

„…Ja sam Dragoljub Dušanov Đuričić, iz sela Kobilji Do, Cuci, Crna Gora“, povikao je Dragoljub Đuričić na početku muzičkog hepeninga u Cucima, dok je jeka bubnjeva počela da se prolama dolinama Cuca.

Đuričić je –  da bi, kako reče, svi bili svjesni svojih korijena – muzičko veče u Kobiljem dolu ipak počeo guslama, u izvođenju domaćeg guslara Popovića.

Potom je krenula prava i moćna jeka Đuričićevih bubnjeva, uz asistenciju njegovog prijatelja Mamadu Pauea iz Senegala i Đuričićeve stalne postavke perkusionista koji godinama nastupaju sa njim.

Poznati muzičar je održao obećanje da će organizovati koncert i da će, kako je rekao, svoje rodno mjesto učiniti „makar na dva sata – centrom svijeta“. U subotu veče Kobilji do jeste bio centar za stotine i hiljade onih koji su krivudavim asfaltom jezdili da bi došli do malog sela u cuckim vrletima.

Od ranog popodneva kolone automobila dolazile su iz pravca Nikšića i Cetinja, grupe znatiželjnika krstarile su grahovskim poljem i obilazili kafane u Grahovu (koje je nekada bilo opština), te selimaTrešnjevo, Grab, Dobra Gora, Bata, Ražani do i drugim  u okolini, koja su – kao nikada u posljednje dvije, tri decenije, bila preplavljena ljudima.

Zato je i subotnja slika Kobiljeg dola bila zaista nesvakidašnja: na obroncima – naroda u grozdovima; okupilo se i mlado i staro, seljani ali i mnogo njih iz raznih krajeva Crne Gore i regiona. U u dolinama parkirane stotine automobila, registracija iz svih krajeva Crne Gore, ali i Srbije i Bosne i Hercegovine. Teško je procijeniti koliko je zaista ljudi prisustvovalo sinoćnjem muzičkom hepeningu ali je osnovano reći da se oko tri hiljade ljudi njihalo u ritmu bubnjeva Dragoljuba Đuričića.

„Pjevajmo i zavijajmo da otjeramo kurjake“, vikao je Đuričić, podsjećajući kako su nekada njegovi seljani vikali i pjevali da odagnaju vukove koji su nanosili ogromne štete domaćinstvima… pisao je Portal Analitika (www.portalanalitika.me) a danas za Rural Portal, Dragoljub odgovara:

kobilji6Obzirom da se Rural Portal primarno bavi temama ruralnog razvoja i svega onoga što se u tom ambijentu dešava i doprinosi njegovom oživljavanju ili održavanju njegovog života, stoga ste Vi i Vaša “Cucka jeka” više nego dobordošli. Onda, u ime dobrodošlice, dajte nam jednu zdravicu – uvodnicu, kako nastade koncept “Cucka jeka”?

U životu nisam mnogo toga valjanog uradio kada sam puno pametovao, ali kada mi je zaživjela neka dobra i zdrava ideja, vrata su se skoro sama otvarala i putokazi otkrivali. Sve je krenulo slučajno u razgovoru sa ocem za ručkom, jednog jula prije dvije god u Herceg Novom… Onako sam otresao iz čista mira “a što misliš tata da napravim jedan koncert u Kobilji do”..?! On sa nasmijao i rekao “vazda li od tebe čovjek može čut` po nešto budalasto bogu fala..” I tako sam želio da oca razuvjerim sa željom da ga iznenadim. I na sam dan koncerta sam ga pitao “što misliš tata koliko će ljudi biti”..? Odgovorio mi je “ako ti dođe 30 druga budi sretan, a ako ne dođe ni toliko ti se pokri po ušima i petama u tranje”..! Tako se napravio prvi koncert gdje se okupilo više od 6 000 ljudi, Zaživjela je Cucka jeka!!!!

-Svakom biću zavičaj daje inspiraciju ili u najmanju ruku pokreće nostalgiju. Ali, čini mi se da Vaš zavičaj, a sada zavičaj i već tradicionalne manifestacije, događaja ili što bi modernisti kazali – inventa “Cucka jeka”, nosi neku posebnu, neobičnu energiju. Otkuda  sada u nama takav osjećaj? Šta ste to uradili Dragoljube?

Stavri su jednostavne. Moderna vremena, razvoj informatike i sve oko nas iziskuje mali milion pomagala da bi čovjek na što lakši način došao do cilja i rezultata. Čovjek tako nudi i samo nudi, ali se ipak dobro osjeti kada neko ponudi nešto iskreno iz dubine duše…istinom kada se krene tu više riječi nijesu potrebne jer je istina samo jedna a ovog drugog koliko god poželiš….?! Mislim da sam ja istinski želio da uradim nešto za svoj zavičaj, za svoj narod a da se niko ne osjeti niti povrijeđenim niti uvrijeđenim. To više nije ni regija, ni kontinent, ni država,  ni ništa sem  iskonskog osjećaja i potsticaja da se odužite zavičaju!!! To su ona osjećanja koja svi nosimo u sebi no smo ih iz ko zna kojih razloga pritajili a pomalo i zaboravili..

-Može li nam Dragoljub opisati svoju viziju ovog događaja za recimo pet ili deset godina? Kakav uticaj “Jeka” ima na prostor u kome se odvija? Kako utiče na one koji je posjećuju, a posebno na one koji nikada iz nje nijesu ni “izašli”?

Jako je teško išta predvidjeti u današnje vrijeme ali sam samo jedno siguran, da će se ona sama razvijati i usmjeravati, no je sada teško sačuvati je i da je neko ne pokvari… Danas je najteže ostati dugo godina nekom dobar ptijatelj jer to što se olako stiče olako se i izgubi… Skoro mi je otac rekao jednog dana kada se vratio iz grada kući. “Ma nešto sam ljut na sebe danas što sam jednom prijatelju nešto rekao, pa se sada plašim da mi se ne naljuti jer će mi 50 godina druženja propasti jednom rečenicom” To su neke vrijednosti koje su danas izumrle a upravo se na njima čovjek uči da istraje u nešto da to postane tradicija ili već dio istorije a da bude vrijedno. Nadam se da ću uspjeti svojom istinom kao i istinom onih ljudi koji tamo dolaze da je očuvamo, sačuvamo i da nas dugo još okuplja u Kobilji do.

 

kobilji9-Lično sam osjećao energiju “Jeke” i bio ubijeđen da će postati tradicionalna? Ove godine treći put. Da li ima promjena u njenom intenzitetu? U kom pravcu ide njena geneza?

Ona sama je već mene prerasla, već sam i prošle godine osjetio koliko je teško čuvati je i kontolisati. Mislim da i društvo mora već to sve još ozbiljnije da shvati. Ja sam stvarno dobio pravu podršku građana i to mi je najvažnije. Pa, podrške od Grada Cetinja, Ministarstva kulture, mojih prijatelja, ljudi iz Cuca, Katunske nahije, svi ponešto hoće i žele a najdraže mi je što svako to veče kada se završi program ljudi kažu VIDIMO SE DOGODINE! To je najveće. Želim samo da kažem to već ima malo veću dimenziju i polako se internacionalizuje. Jeka ima svoj intezitet i put i već je dosegla da me srijeću ljudi u Zagrebu, Banja Luci, Osijeku, Puli, Skoplju,Sarajevu, Beogradu, Segedinu i pitaju a šta je to “Cucka jeka” i “gdje ti je taj Kobilji do, ne možemo ga nigdje na karti naći”. Zovu me iz Splita, Dubrovnika, Opuzena, pitaju kada je sledeća..? Ljudi koji su bili a srijećem ih zahvaljuju se i nikog još nisam sreo da se loše proveo. Taj dan i to sve što Jeku prati to je poseban doživljaj, nije to ni bubanj ni muzika, to je nešto toliko posebno i jedinstvano, to je jednostavno CUCKA JEKA… Najviše pamtim na prvoj JECI kada mi je prišao jedan stariji čovjek sa crnogorskom kapom, blizu 90 god i rekao. “Ono što ti tamo udaraš u te talambase ja ti se mnogo ne razumijem, ali ovo što si napravio svaka ti čast i to je nešto najveće što si mogao uraditi za sve nas, sem svoje familije”…!

-Pisac jednom reče:”mrzjeli su sve što nijesu razumjeli”. Koliko je lokalna zajednica bila spremna da apsorbuje jednu erupciju energije kao što je “Jeka”? Koliko je uopšte Crna Gora sa svim njenim institucijama bila otvorena i da li je razumjela koncept koji si donio u rodni kraj?

Iskreno ja sam posle dugo godina provedenih po svijetu, došao sa idejom, imenom i prezimenom koje sam naslonio na sve ono što mi je otac svojim djelima pokazao. Kao takav niti jedne sekunde nisam imao ni prepreka ni potpitanje šta kako i zašto? Već su mi sve rekli mi imamo u tebe povjerenje i eto ti sve i čini sve što želiš do mile volje  šta si naumio. Kada sam otišao kod Ćetkovica, Bigovića, Stevovića u Kobilji do i rekao šta želim ljudi su me podržali i to najgostoprimnije i najiskrenije što sam ikada mogao očekivati. Hvala im mnogo što su imali povjerenja  i sada moramo da zajednički to održavamo i da se suprostavljamo novim izazovima.

 

kobilji1-Da li je Crna Gora  u “Jeki” prepoznala fantastičan alat za razvoj ruralnog turizma?

Iskreno se nadam da će se postepeno i to otvarati jer jedno drugo vuče. Nadam se da će ljudi stvarati nove ideje i da će se spajati ono interesno sa onim što nam je tradicionalno kao i od prirode. Ja znam da nema po Evropi više ni jednog kvadratnog metra zemljišta a da nije urabanizovano, e zato kažem da ono od prirode moramo da čuvamo i pazimo i tim raritetom ćemo privući veliku paznju onih drugih koji su poklekli urbanizaciji…

 

 

 

 

 

 

kobilji3kobilji8

-Da li “Jeka” može da se kreće? Da se seli? Da gostuje? Jer uz svo poštovanje Cuca, mnogi krajevi Crne Gore su “prirodno stanište” i veoma radi domaćini “Jeke”… Stoga, da li se “Cucka jeka” poistovjećuje sa geografskim pojmom ili je njena energija mobilna?

Cucka jeka je svojevrstan fenomen, sama riječ jeka je teško prevodljiva na neke druge jezike a i taj pojam sam po sebi je toliko poseban da sam i ja načeo posebnost energije i počeo to da pronosim gdje god odem. Ja imam ideju da program Cucka jeka treba da ide po svijetu i da jeku pronosi a da njom pozivamo ljude da dođu u tu našu postojbinu, u Katunsku nahiju i trvdim da ko god dođe misliti će da je bio na nekoj drugoj planeti. To je suština, svijetu prikazivati sebe, a dovoditi njih da nas vide a da nas ne pokvare. Nek nose uspomene i sjećanja, pa nek se to pronosi kao što su se lijepe riječi o Crnoj Gori pronosile vjekovima.

kobilji7 kobilji4 243_cuckajeka11

Ratko M. Bataković

(broj pregleda: 1611)

Pin It

3 thoughts on ““CUCKA JEKA” – ruralni turizam ili otpor urbanizaciji!

  1. Odlican text, na pravom mjestu, svaka cast Djuricicu na energiji koju je unio u taj prostor, makar na dan. I kako kaze, mozda to pokrene i druge da malo vise porade na ruralnom prostoru.

  2. Slavko Krivokapić Cuca 25/08/2013 at 10:05 - Reply

    Ovo što ste napisali gosp.Batakoviću izgleda sjajno i bajno za nekog ko nikada nije kročio u Cuce. JMoja majka i brat žive u Cucama i samo oni i onaj mali broj hrabrih i namučenih plemenika znaju kakav im je paćenički život. Ne znam ko finansira ovaj portal, ali nažalost vi imate vrlo malo iskustva o životu u ruralnim područjima CG. Sve ove godine isto kao i aktuelna vlast obasipate ovaj namučeni narod lažnim obećanjima i praznom pričom.
    Mi smo ispod Pustog Lisca, prošlog ljeta požar je za 22 dana progutao najkvalitetniju borovu i bukovu šumu u Cucama, zimus struje nijesmo imali 30 i više dana, putevi su u katastrofalnom stanju! Ajde gosp.Batakoviću provozajte se automobilom od Nikšića preko Brestica do Kobiljeg Dola, to Vam je centralni dio Cuca, da vidite kako nam je *dobra* putna infrastruktura. Zimi taj put niko ne čisti od snijega, Svake godine se rapidno smanjuje broj žitelja Cuca. Šta imamo mi od Cucke jeke? Nagrde nam i to malo puta što imamo. Nažalost, narodu izgleda malo ljeba i igara, kao i uvijek.
    Slavko Krivokapić
    ispod Pustog Lisca
    069-460-3863

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *